Idi na sadržaj

938.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Godine:

◄◄ | ◄ | 934. | 935. | 936. | 937. | 938. | 939. | 940. | 941. | 942. | ► | ►►

Decenije:

◄ | 900-e | 910-e | 920-e | 930-e | 940-e | 950-e | 960-e | ►

Vijekovi:

◄ | 9. vijek | 10. vijek | 11. vijek | ►

938. u drugim kalendarima
Gregorijanski kalendar938
CMXXXVIII
Ab Urbe condita1691
Asirski kalendar5688
Bengalski kalendar345
Berberski kalendar1888
Budistički kalendar1482
Burmanski kalendar300
Bizantijski kalendar6446–6447
Kineski kalendar丁酉年 (Vatreni Pijetao)
3634 ili 3574
    — do —
戊戌年 (Zemljani Pas)
3635 ili 3575
Koptski kalendar654–655
Diskordijanski kalendar2104
Etiopijski kalendar930–931
Hebrejski kalendar4698–4699
Hindski kalendari
 - Vikram Samvat994–995
 - Šaka Samvat860–861
 - Kali Juga4039–4040
Holocenski kalendar10938
Iranski kalendar316–317
Islamski kalendar326–327
Julijanski kalendar938
CMXXXVIII
Korejski kalendar3271
Minguo kalendar974 prije Tajvana
民前974年
Seleukidska era1249/1250 AG
Tajlandski solarni kalendar1480–1481

Godina 938. (CMXXXVIII) bila je redovna godina koja počinje u ponedjeljak u julijanskom kalendaru. Oznaka 938. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji

[uredi | uredi izvor]

Evropa

[uredi | uredi izvor]
  • Početkom godine, francuski kralj Luj IV opsjedao je uporište Montigny u regiji Soissonnais, koje je držao "razbojnik Serlus". Pozvan od Artauda od Reimsa, opsjedao je citadelu Laon, koju je nedavno izgradio Herbert II od Vermandoisa, i konačno je osvojio uz pomoć opsadnih sprava.[1]
  • Ljeto – Mađarska vojska napada sjevernu Italiju uz dozvolu kralja Huga od Arlesa. Prelaze Apenine i pljačkaju lombardijske zemlje u Toskani, Laciju i Kampaniji. Konačno, Mađari su poraženi kod Wolfenbüttela od saksonske vojske.
  • Pobuna feudalaca protiv Otona I od Njemačke, koju su predvodili Thankmar, kraljev polubrat, Henrik, kraljev brat, kojem su se pridružili Wichmann, brat Hermanna Billunga, Gislebert od Lotaringije i vojvoda Eberhard od Frankonije.[2]
  • Juli – Kralj Oton I opsjeda tvrđavu Eresburg. Pobjeđuje svog polubrata Thankmara i ubija ga dok je ovaj pokušavao pronaći utočište. Eberhard III, vojvoda Frankonije, prognan je i zamijenjen svojim ujakom Bertholdom.
  • Jesen – Oton I u dvije kampanje pobjeđuje niz ustanaka u Saksoniji, Frankoniji i Lotaringiji.[3] Potpisuje "pakt o prijateljstvu" s kraljem Lujem IV ("Prekomorskim") Zapadnofranačkog Kraljevstva.
  • Burgundija je podijeljena Sporazumom iz Langresa između Huga Crnog, Giselberta od Chalona i Huga Velikog. Sva trojica su zadržala titulu vojvode od Burgundije.[4] Hugo Crni se zakleo na vjernost Luju IV.
  • Konrad III od Burgundije, ugrožen od strane Huga od Arlesa, kralja Italije, stavio se pod zaštitu kralja Otona I.[5]

Bizantijsko Carstvo

[uredi | uredi izvor]
  • Pohod na Mezopotamiju: Ivan Kurkuasa koristi nemire u oblastima u kojima su vladali Arapi i vrši upade u Armeniju i gornju Mezopotamiju, vršeći pritisak na gradove poput Edese i Nisibisa.

Arapsko carstvo

[uredi | uredi izvor]
  • Djelovanje Ebu Jezida protiv Fatimidskog Halifata: tokom ovih godina počinju tinjati tenzije unutar Halifata s haridžijskih berberskih plemena. Namjesnici šalju izvještaje o Abu Yazidu (poznat kao "Vlasnik magarca") koji propovijeda protiv vlasti i okuplja narod protiv Fatimida, što će uskoro prerasti u jedan od najkrvavijih građanskih ratova u sjevernoj Africi. Nadimak "Vlasnik magarca" (Sahib al-Himar) Ebu Jezid je dobio jer je jahao magarca kako bi demonstrirao skromnost i asketizam, kao snažan kontrast luksuzu fatimidskog dvora.
  • Bitka kod Bach Danga: Snage Tinh Hai Quana pod vlašću Ngô Qujena porazile su invazijske snage države Južni Han kod rijeke Bach Dang. Time je okončana kineska carska dominacija u Vijetnamu nakon skoro 1.000 godina.[6]
  • Šesnaest prefektura, koje uključuju područje oko današnjeg Pekinga, apsorbirane su u Kitansko carstvo.

938. u temama

[uredi | uredi izvor]
  • 14. septembar – Sahib ibn Abbad, veliki vezir Bujida (umro 995.)
  • Almanzor, vezir Emevida i de facto vladar (približan datum)
  • Beatrice od Francuske, vojvotkinja regent Gornje Lorene (približan datum)
  • García Fernández, grof Kastilje i Álave (približan datum)
  • Olaf Paun, islandski trgovac i vođa (približan datum)
  • Roman II, bizantijski car (umro 963.)
  • Sančo II, kralj Navare (približan datum)
  • 3. februar – Zhou Ben, general Vua (rođen 862.)
  • 28. juli – Thankmar, polubrat Otona I (tokom opsade Eresburga)
  • Gospođa Ise, japanska plemkinja i pjesnikinja (rođena 875.) (približan datum)
  • Gospođa Peng, plemkinja Čua (Deset kraljevstava)
  • Muhamed ibn Dža'far al-Khara'iti, abasidski teolog
  • Šen Song, kancelar Vujuea (rođen 863.)

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ Flodoardi Historia remensis ecclesiae, Volume 3
  2. ↑ Timothy Reuter, Rosamond McKitterick The New Cambridge Medieval History: c. 900-c. 1024. Cambridge University Press, 2005 (ISBN 978-0-521-36447-8)
  3. ↑ Timothy Reuter (1999). The New Cambridge Medieval History, Volume III, p. 245. ISBN 978-0-521-36447-8.
  4. ↑ Auguste Eckel Charles Le Simple Slatkine
  5. ↑ Archiv für schweizerische Geschichte, Volume 8. S. Höhr, 1851
  6. ↑ Ngô Sĩ Liên (1993), Đại Việt sử ký toàn thư, page 53, Peripheral Records vol. 5, "Kỷ Nam Bắc Phân Tranh"

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]