Bilohirsk
Bilohirsk (ukrajinski: Білогірськ; ruski: Белогорск; krimskotatarski: Qarasuvbazar) grad je na Krimu, u Autonomnoj Republici Krim prema administrativnoj podjeli Ukrajine i u Republici Krim prema de facto ruskoj upravi. Nalazi se u blizini Krimskih planina i administrativno je središte Bilohirskog rajona.[1][2]
Grad je do 1945. bio poznat pod imenom Qarasubazar odnosno Karasubazar. U doba Krimskog kanata bio je jedan od većih trgovačkih centara na poluostrvu, a u njemu su sačuvani ostaci karavan-saraja i drugih objekata iz tog razdoblja.[1] U Qarasubazaru je 1772. potpisan sporazum između Rusije i Krimskog kanata, važan korak u procesu koji je prethodio ruskoj aneksiji Krima 1783.[3]
Bilohirsk se nalazi istočno od Simferopolja, na rijeci Bijuq Qarasu, u prijelaznom području između krimskih stepa i planinskog pojasa.[4] Grad je historijski bio multietnički, s važnim krimskotatarskim, armenskim i jevrejskim zajednicama.[1][4]
Prema podacima Encyclopedia of Ukraine, Bilohirsk je 2012. imao 18.199 stanovnika.[1]
Historija
[uredi | uredi izvor]Naselje se razvilo kao važan trgovački centar unutrašnjosti Krima. Tokom razdoblja Krimskog kanata Qarasubazar je bio jedan od većih i značajnijih gradova na poluostrvu.[1] Njegov položaj na trgovačkim putevima doprinio je razvoju zanatstva i trgovine, a grad je imao izražena istočna urbana obilježja.[1]
U 18. vijeku grad je imao i politički značaj. U njemu je 1772. sklopljen sporazum kojim je definiran odnos Rusije i Krimskog kanata uoči konačne ruske aneksije Krima 1783.[3]
Nakon deportacije Krimskih Tatara 1944. mnogi toponimi na Krimu promijenjeni su, a Qarasubazar je preimenovan u Belogorsk odnosno Bilohirsk.[5][6]
Geografija
[uredi | uredi izvor]Bilohirsk leži u blizini Krimskih planina i na rijeci Bijuq Qarasu. Zbog položaja između stepe i planinskog područja historijski je predstavljao prirodno lokalno trgovačko središte.[1][4]
Stanovništvo
[uredi | uredi izvor]Prema procjeni iz 2012, Bilohirsk je imao 18.199 stanovnika.[1] Ranije je grad bio poznat po izrazitoj etničkoj i vjerskoj raznolikosti; prema popisu iz 1897. imao je 12.961 stanovnika, među kojima su bili Krimski Tatari, Armeni, Grci, Karaiti i Krimčaci.[4]
Reference
[uredi | uredi izvor]- 1 2 3 4 5 6 7 8 "Bilohirsk". Encyclopedia of Ukraine. Canadian Institute of Ukrainian Studies. Pristupljeno 25. 3. 2026.
- ↑ "A/RES/68/262: Territorial integrity of Ukraine". Refworld. United Nations General Assembly. 1. 4. 2014. Pristupljeno 25. 3. 2026.
- 1 2 "Crimea". Encyclopedia of Ukraine. Canadian Institute of Ukrainian Studies. Pristupljeno 25. 3. 2026.
- 1 2 3 4 "Karasu-Bazar". 1911 Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 25. 3. 2026.
- ↑ Kizilov, Mikhail (2006). "Post-Ottoman Cities: Changes in the Urban Structure of the Ottoman and Tatar Crimea after the Russian Annexation until the Crimean War (1783-1853/6)". Acta Orientalia Academiae Scientiarum Hungaricae. 59 (3): 353–354. JSTOR 23658745.
- ↑ Peterson, Charles B. (1976). "The Nature of Soviet Place-Names". Names. 24 (1): 18–19. Pristupljeno 25. 3. 2026.
