Idi na sadržaj

Gljive

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Fungi)
Gljive
Vremenski raspon:
Rani devon, prije 410 miliona godina → Sadašnjost
Amanita muscaria, Sarcoscypha coccinea, Rhizopus stolonifer, Chytridiomycota, Penicillium.
Sistematika
DomenaEukaryota
Divizija
Blastocladiomycota
Chytridiomycota
Glomeromycota
Microsporidia
Neocallimastigomycota

Dikarya (inc. Deuteromycota)

Ascomycota
Pezizomycotina
Saccharomycotina
Taphrinomycotina
Basidiomycota
Agaricomycotina
Pucciniomycotina
Ustilaginomycotina

Potkoljena incertae sedis

Entomophthoromycotina
Kickxellomycotina
Mucoromycotina
Zoopagomycotina

Gljive (latinski: Fungi) − označavane i kao prave gljive ili Eumycota − spadaju u najrasprostranjenije žive organizme na Zemlji. Smatra se da ih ima između 70.000 i 100.000 tzv. nižih i viših vrsta gljiva, mada najnovija istraživanja tu hipotetičku brojku pomjeraju na preko milion. Pretpostavlja se da svaku od pet stotina hiljada viših biljnih vrsta prati jedna do dvije vrste gljiva, pa računicu nije bilo teško izvesti.

Nauka o gljivama - mikologija (od grčkog myko-šampinjon, gljiva, logos-nauka) prošla je dug razvojni put. Njenim rodonačelnikom smatra se grčki filozof Aristotel, koji je dao prve opise gljiva.

Gljive su neobičan, raznovrstan i nedovoljno proučen svijet. Budući da ne vrše osnovnu funkciju biljaka fotosintezu jer ne posjeduju hlorofila, a ne kreću se i ne razmnožavaju polno poput životinja ne mogu se svrstati ni u prvo ni u drugo carstvo, već predstavljaju carstvo za sebe. One predstavljaju zaseban oblik života na zemlji koji je razvio tri osnovne strategije preživljavanja u prirodi a to su:

Gljive Simbionti koje žive u zajednici sa mnogim biljnim vrstama i međusobno se ispomažu. Gljive zadržavaju vodu u miceliju, a tu vodu koriste biljke koje pomoću korijenja izvlače mineralne materije neophodne za rast gljiva.

Gljive Saprobionti (razlagači) bez čijeg djelovanja u prirodi ne bi moglo doći do razlaganja organskih materija biljnog porijekla. i kaže se da nema gljiva šume bi se ugušile u vlastitom otpadu.

Gljive Paraziti koje napadaju žive biljke, životinje, ljude i druge gljive. Kroz mrežu tankih hranidbenih niti, gljive upijaju hranu iz žive ili nežive organske tvari.

Hifa je hranidbena nit gljive. Na vrhu hife nalaze se zaobljeni izdanci zvani haustoriji koji prodiru u ćelije, upijaju hranu i njome hrane gljivu.

Micelij je mreža hifa koja poput paukove mreže, prorasta supstrat i može se prostirati na više hektara površine.

Plodišta razvijaju gljive (makromicete) da bi se razmnožavale. Svako plodište oslobađa sićušne spore. Jedno plodište livadske pečurke proizvede oko 16 milijardi spora.

Klijanjem spora na odgovarajućoj podlozi nastaje novi micelij.

U odnosu na čovjeka, gljive mogu biti:

  • bezuslovno jestive (upotrebljive u prijesnom stanju)
  • uslovno jestive (upotrebljive samo ako su termički obrađene)
  • nejestive (zbog ukusa ili konzistencije)
  • uslovno otrovne (ako se konzumiraju s alkoholom)
  • bezuslovno otrovne i ljekovite

Evolucija

[uredi | uredi izvor]
Prototaxites milwaukeensis (Penhallow, 1908),--- srednjedevonska gljiva iz Wisconsina

Za razliku od evolucijska historije biljaka i životinja, rani fosilni zapisi o gljivama su oskudni. Faktori koji vjerovatno doprinose njihovoj nedovoljnoj zastupljenosti među fosilima uključuju prirodu gljiva plodnuh tijela, koja su mehka, mesnata i lahko razgradljiva tkiva, kao i mikroskopske dimenzije njihovih struktura, koje stoga nisu lahko uočljive. Gljivne fosile je teško razlikovati od onih od drugih mikroba, a najlakše ih je prepoznati ako nalikuju postojećim gljivama. Često se nalaze i uzimaju iz mineraliziranih biljaka ili životinja – domaćina; ti se uzorci obično proučavaju izradom preparata tankog presjeka koji se mogu pregledati pomoću svjetlosne ili transmisijske eletronske mikroskopije. Istraživači proučavaju fosilne kompresije otapanjem okolne matrice kiselinom, a zatim pomoću svjetlosti ili skenirajućom elektronskom mikroskopijom da bi se uočili detalji površine. Najraniji fosili koji imaju obilježja gljiva karakteristični za doba Paleoproterozoika, prije nekih 2.400 miliona godina; ti višećelijski, bentoski organizmi imali nitaste strukture sposobne za anastomozu.[1]

Druge studije (2009) procenjuju dolazak gljivnih organizama na oko 760–1.060 miliona godina prije sadašnjosti, a na osnovu upoređivanja brzine evolucije u usko povezanim grupama. Za veći dio ere paleozoik (prije 542–251 milion godina), čini se da su gljive bile vodene i sastojale se od organizama sličnih postojećim Chyrididama koji imaju spore s bičem. Evolucijsko prilagođavanje, od vodenog na kopneni način života zahtijevalo je diverzifikaciju ekoloških strategija za dobijanje hranjivih sastojaka, uključujući parazitizam, saprobnost, te razvoj uzajamnosti, poput mikoriza i lihenizacija. Nedavna (2009) istraživanja sugeriraju da je ekološki status predaka Ascomycota bio je saprobizam, i neovisni događaji sa lišajima su se dogodili više puta.

U maju 2019., naučnici su izvijestili o otkriću gljive fosila nazvane Ourasphaira giraldae u kanadskom Arktiku, koja je na mogla rasti i prije milijardu godina, mnogo prije nego što su e biljke pojavile na kopnu.[2][3][4]

Taksonomija

[uredi | uredi izvor]

Iako su obično uključene u nastavne programe i udžbenike o botanici, gljive su bliže životinjama nego biljkama i smještaju se sa životinjama u monofletnu grupu Opisthokonta. Analize koje koriste molekulsku filogenetiku podržavaju monofiletsko porijeklo gljiva. Taksonomija gljiva je u stanju stalnog mijenjanja, posebno zbog nedavnih istraživanja temeljenih na usporedbama sekvenci DNK. Nove filogenetske analize često poništavaju klasifikacije zasnovane na starijim, a ponekad i manje diskriminativnim metodima, utemeljenim na morfološkim obilježjima i konceptima bioloških vrsta dobivenih eksperimentalnim ukrštanjem.[5] Ne postoji jedinstvenći općenito prihvaćen sistem na razini višiih taksonomskih rangova i česte su promjene imena na svim razinama, od vrsta pa nadalje. U toku su napori među istraživačima da se uspostavi i ohrabri upotreba jedinstvene i konzistentnije nomenkature. Vrste gljiv mogu imati i više naučnih imena, ovisno o njihovom životnom ciklusu i načinu (seksualne ili aseksualne) reprodukcije. Web stranice poput Index Fungorum i ITIS (Integrated Taxonomic Information System) navode današnja imena vrsta gljiva (s unakrsnim referencama na starije sinonime).

Klasifikacija carstva Fungi iz 2007., rezultat je opsežnog istraživačkog napora koji uključuje desetine mikologa i drugih naučnika koji rade na taksonomiji gljiva. Prepoznaje sedam koljena, od kojih su dva – Ascomycota i Basidiomycota – u ogranku koji predstavlja potcarstvo Dikarya, najbogatiju i najpoznatiju grupu, uključujući sve gljive, najviše plijesni hrane, najviše patogenih gljiva biljaka i piva, vinoa i hljebni kvasac. Prateći kladogram prikazuje glavne taksone gljiva i njihov odnos prema opistokontnim i unikontnim organizmima, utemeljen na radu Philippea Silara, "Mycota: Sveobuhvatni traktat o gljivama kao eksperimentalnim sistemima za osnovna i primijenjena istraživanja" (The Mycota: A Comprehensive Treatise on Fungi as Experimental Systems for Basic and Applied Research) i Tedersooa et al. 2018.[6] Dužine grana nisu proporcionalne evolucijskim udaljenostima.

Zoosporia
 
Rozellomyceta
Rozellomycota

Rozellomycetes

 
Microsporidiomycota
 

Mitosporidium

 
 
 

Paramicrosporidium

 
 
 

Nucleophaga

 
 
 

Metchnikovellea

 
 

Microsporea

 
 
 
 
 
 
 
 
Aphelidiomyceta
Aphelidiomycota

Aphelidiomycetes

 
 
Eumycota
 
Chytridiomyceta
Neocallimastigomycota

Neocallimastigomycetes

 
Chytridiomycota
Monoblepharomycotina
 

Hyaloraphidiomycetes

 
 

Monoblepharidomycetes

 
 

Sanchytriomycetes

 
 
Chytridiomycotina
 

Mesochytriomycetes

 
 

Chytridiomycetes

 
 
 
 
 
 
Blastocladiomyceta
Blastocladiomycota
 

Blastocladiomycetes

 
 

Physodermatomycetes

 
 
 
Amastigomycota
 
Zoopagomyceta
Basidiobolomycota
 

Basidiobolomycetes

 
 

Olpidiomycetes

 
 
 
Entomophthoromycota
 

Neozygitomycetes

 
 

Entomophthoromycetes

 
 
Kickxellomycota
Zoopagomycotina

Zoopagomycetes

 
Kickxellomycotina
 

Dimargaritomycetes

 
 

Kickxellomycetes

 
 
 
 
 
 
 
 
Mortierellomycota

Mortierellomycetes

 
 
 
Mucoromyceta
Calcarisporiellomycota

Calcarisporiellomycetes

 
Mucoromycota
 

Umbelopsidomycetes

 
 

Mucoromycetes

 
 
 
Symbiomycota
Glomeromycota
 

Paraglomeromycetes

 
 
 

Archaeosporomycetes

 
 

Glomeromycetes

 
 
 
Dikarya
 
Entorrhizomycota

Entorrhizomycetes

 
 

Basidiomycota

 
 
 

Ascomycota

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Basidiomycota
Pucciniomycotina
 
 

Tritirachiomycetes

 
 
 

Mixiomycetes

 
 

Agaricostilbomycetes

 
 
 
 
 

Cystobasidiomycetes

 
 
 
 

Classiculaceae

 
 

Microbotryomycetes

 
 
 
 

Cryptomycocolacomycetes

 
 
 

Atractiellomycetes

 
 

Pucciniomycetes

 
 
 
 
 
 
Orthomycotina
Ustilaginomycotina
 
 

Monilielliomycetes

 
 

Malasseziomycetes

 
 
 
 

Ustilaginomycetes

 
 

Exobasidiomycetes

 
 
 
Agaricomycotina
 

?Geminibasidiomycetes

 
 

?Wallemiomycetes

 
 

Bartheletiomycetes

 
 
 

Tremellomycetes

 
 
 

Dacrymycetes

 
 

Agaricomycetes

 
 
 
 
 
 
Ascomycota
Taphrinomycotina
 
 

Neolectomycetes

 
 

Taphrinomycetes

 
 
Schizosaccharomyceta
 

Archaeorhizomycetes

 
 
 

Pneumocystidomycetes

 
 

Schizosaccharomycetes

 
 
 
 
Saccharomyceta
Saccharomycotina

Saccharomycetes

 
Pezizomycotina
 

?Thelocarpales

 
 

?Vezdaeales

 
 

?Lahmiales

 
 

?Triblidiales

 
 

Orbiliomycetes

 
 
 

Pezizomycetes

 
Leotiomyceta
Sordariomyceta
 

Xylonomycetes

 
 
 

Geoglossomycetes

 
 
 

Leotiomycetes

 
 
 

Laboulbeniomycetes

 
 

Sordariomycetes

 
 
 
 
 
Dothideomyceta
 
 

Coniocybomycetes

 
 

Lichinomycetes

 
 
 
 
 

Eurotiomycetes

 
 

Lecanoromycetes

 
 
 
 

Collemopsidiomycetes

 
 
 

Arthoniomycetes

 
 

Dothideomycetes

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Klasifikacija

[uredi | uredi izvor]

Klasifikacija gljiva je prošla dug razvojni put. U početku je u grupu gljiva uključivano mnogo grupa koje se danas svrstavaju u druga carstva. Najsavremenija istraživanja dovode u blisku filogenetsku vezu gljive i životinje te ih uključuje u zajedničku grupu pod nazivom Opisthokonta.

Ljudska upotreba

[uredi | uredi izvor]
Mikroskopski prikaz pet sfernih struktura; jedna od sfera je znatno manja od ostalih i pričvršćena je za jednu od većih sfera
Ćelije Saccharomyces cerevisiae prikazane uz pomoć DIC mikroskopije

Ljudska upotreba gljiva za pripremu ili konzerviranje hrane i druge svrhe je opsežna i ima dugu historiju. Uzgoj gljiva i sakupljanje gljiva su velike industrije u mnogim zemljama. Izučavanje historijskih upotreba i sociološkog utjecaja gljiva poznata je kao etnomikologija. Zbog sposobnosti ove grupe da proizvede ogroman asortiman prirodnih proizvoda s antimikrobnim ili drugim biološkim djelovanjima, mnoge vrste se već dugo koriste ili se razvijaju za industrijsku proizvodnju antibiotika, vitamina i lijekova protiv raka i za smanjenje holesterola. Razvijene su metode za genetičko inženjerstvo gljiva,[7] omogućavajući metaboličko inženjerstvo gljivičnih vrsta. Na primjer, genetska modifikacija vrsta kvasca[8], koje je lako uzgajati velikom brzinom u velikim posudama za fermentaciju, otvorila je načine farmaceutske proizvodnje koji su potencijalno efikasniji od proizvodnje izvornih organizama.[9] Industrije zasnovane na gljivama ponekad se smatraju glavnim dijelom rastuće bioekonomije, s primjenama u fazi istraživanja i razvoja, uključujući upotrebu za tekstil, zamjenu mesa i opću biotehnologiju gljiva.[10][11][12][13][14]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ Bengtson, Stefan; Rasmussen, Birger; Ivarsson, Magnus; Muhling, Janet; Broman, Curt; Marone, Federica; Stampanoni, Marco; Bekker, Andrey (24. 4. 2017). "Fungus-like mycelial fossils in 2.4-billion-year-old vesicular basalt". Nature Ecology & Evolution. 1 (6): 0141. doi:10.1038/s41559-017-0141. PMID 28812648. Arhivirano s originala, 15. 7. 2019. Pristupljeno 15. 7. 2019.
  2. ↑ Zimmer, Carl (22. 5. 2019). "How Did Life Arrive on Land? A Billion-Year-Old Fungus May Hold Clues - A cache of microscopic fossils from the Arctic hints that fungi reached land long before plants". The New York Times. Arhivirano s originala, 23. 5. 2019. Pristupljeno 23. 5. 2019. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  3. ↑ Loron, Corentin C.; François, Camille; Rainbird, Robert H.; Turner, Elizabeth C.; Borensztajn, Stephan; Javaux, Emmanuelle J. (22. 5. 2019). "Early fungi from the Proterozoic era in Arctic Canada". Nature. Springer Science and Business Media LLC. 570 (7760): 232–235. Bibcode:2019Natur.570..232L. doi:10.1038/s41586-019-1217-0. ISSN 0028-0836. PMID 31118507.
  4. ↑ Timmer, John (22. 5. 2019). "Billion-year-old fossils may be early fungus". Ars Technica. Arhivirano s originala, 23. 5. 2019. Pristupljeno 23. 5. 2019.
  5. ↑ See Palaeos Fungi: Fungi Arhivirano 20. 6. 2012. na Wayback Machine introduction to fungal taxonomy, including recent controversies. archive
  6. ↑ Tedersoo, Leho; Sanchez-Ramırez, Santiago; Koljalg, Urmas; Bahram, Mohammad; Doring, Markus; Schigel, Dmitry; May, Tom; Ryberg, Martin; Abarenkov, Kessy (22. 2. 2018). "High-level classification of the Fungi and a tool for evolutionary ecological analyses". Fungal Diversity. 90 (1): 135–159. doi:10.1007/s13225-018-0401-0.
  7. ↑ Fincham JR (mart 1989). "Transformation in fungi". Microbiological Reviews. 53 (1): 148–70. doi:10.1128/MMBR.53.1.148-170.1989. PMC 372721. PMID 2651864.
  8. ↑ Baghban, Roghayyeh; Farajnia, Safar; Rajabibazl, Masoumeh; Ghasemi, Younes; Mafi, AmirAli; Hoseinpoor, Reyhaneh; Rahbarnia, Leila; Aria, Maryam (2019). "Yeast expression systems: Overview and recent advances". Molecular Biotechnology. 61 (5): 365–384. doi:10.1007/s12033-019-00164-8. PMID 30805909. S2CID 73501127.
  9. ↑ Huang B, Guo J, Yi B, Yu X, Sun L, Chen W (juli 2008). "Heterologous production of secondary metabolites as pharmaceuticals in Saccharomyces cerevisiae". Biotechnology Letters. 30 (7): 1121–37. doi:10.1007/s10529-008-9663-z. PMID 18512022. S2CID 2222358.
  10. ↑ Meyer, Vera; Basenko, Evelina Y.; Benz, J. Philipp; Braus, Gerhard H.; Caddick, Mark X.; Csukai, Michael; de Vries, Ronald P.; Endy, Drew; Frisvad, Jens C.; Gunde-Cimerman, Nina; Haarmann, Thomas; Hadar, Yitzhak; Hansen, Kim; Johnson, Robert I.; Keller, Nancy P.; Kraševec, Nada; Mortensen, Uffe H.; Perez, Rolando; Ram, Arthur F. J.; Record, Eric; Ross, Phil; Shapaval, Volha; Steiniger, Charlotte; van den Brink, Hans; van Munster, Jolanda; Yarden, Oded; Wösten, Han A. B. (2. 4. 2020). "Growing a circular economy with fungal biotechnology: a white paper". Fungal Biology and Biotechnology. 7 (1): 5. doi:10.1186/s40694-020-00095-z. ISSN 2054-3085. PMC 7140391. PMID 32280481. S2CID 215411291.
  11. ↑ Jones, Mitchell; Gandia, Antoni; John, Sabu; Bismarck, Alexander (januar 2021). "Leather-like material biofabrication using fungi". Nature Sustainability (jezik: engleski). 4 (1): 9–16. doi:10.1038/s41893-020-00606-1. ISSN 2398-9629. S2CID 221522085.
  12. ↑ "Plant-based meat substitutes - products with future potential | Bioökonomie.de". biooekonomie.de (jezik: engleski). Pristupljeno 25. 5. 2022.
  13. ↑ Berlin, Kustrim CerimiKustrim Cerimi studied biotechnology at the Technical University in; biotechnology, is currently doing his PhD He is interested in the broad field of fungal; Artists, Has Collaborated in Various Interdisciplinary Projects with; Artists, Hybrid (28. 1. 2022). "Mushroom meat substitutes: A brief patent overview". On Biology. Pristupljeno 25. 5. 2022.
  14. ↑ Lange, Lene (decembar 2014). "The importance of fungi and mycology for addressing major global challenges*". IMA Fungus. 5 (2): 463–471. doi:10.5598/imafungus.2014.05.02.10. ISSN 2210-6340. PMC 4329327. PMID 25734035.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]