Vladimir Antolek
Vladimir Antolek | |
|---|---|
| Rođenje | 22. juni 1905 |
| Smrt | 2. juli 1988 |
| Zanimanje | muzički pedagog, violončelist, profesor |
| Godine aktivnosti | 1927-1976 |
| Nagrade | Spomen-diploma Muzičke akademije u Sarajevu |
Vladimir Antolek (Zagreb, 22. juni 1905. – Sarajevo, 2. juli 1988.) bio je hrvatski, jugoslavenski i bosanskohercegovački violončelist i muzički pedagog. Porijeklom je iz varaždinske porodice Antolek Orešek.[1]
Biografija
[uredi | uredi izvor]Nakon završene klasične gimnazije, koju je pohađao u Zagrebu, upisao se na Pravni fakultet i Visoku školu Muzičke akademije u rodnom gradu gdje je 1930. diplomirao violončelo kod profesora Umberta Fabbrija postigavši nagradu Hrvatskoga glazbenog zavoda - "Vjekoslav Klaić". Kao plodni umjetnik afirmirao se za studije na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji 1922, i to kao član orkestra Zagrebačke filharmonije, 1925. kao član orkestra i opere Hrvatskog narodnog pozorišta u Zagrebu, te 1927. kao član prvog orkestra i kvinteta Radio-stanice Zagreb. Usavršavanje je nastavio od 1931. kao francuski stipendist u Parizu na École Normale de musique. Pod vodstvom P. Casalsa i njegova asistenta D. Alexaniana upoznao se sa modernom tehnikom violončela. Naročito su bili zapaženi nastupi s kvartetom pariških jugoslavenskih studenata (Lj. Špiler, K. Rupel. D. Ilin i V. Antolek) u Parizu i drugim francuskim gradovima (Châteauroux, Lyon, Marseille, Nice, Poitiers ) od 1931. od 1935. Taj kvartet je značajno doprinio afirmaciji jugoslavenske muzičke kulture u inostranstvu. Poslije je osnovao vlastiti gudački kvartet u Parizu, u kojem je prvu violinu svirao njegov sin Charles, student pariškog konzervatorija. U to vrijeme živio je u Parizu i unutrašnjosti Francuske sve do dolaska u Sarajevo, gdje je djelovao i predavao na Muzičkoj akademiji Sarajevo od 1957.[2] do odlaska u penziju 1976. godine, i to kao redovni profesor violončela, metodike violončela i kamerne muzike. Kao član kvarteta (1947–1950) i klavirskog trija, te kao solist nastupao je u Parizu, Nancyju, Metzu, i Zürichu. Ističe se kao interpret djelâ jugoslavenskih kompozitora (A. Lavrin, M. Pozajić, R. Radica, D. Škerl, B. Trudić), od kojih su mnoga u njegovoj interpretaciji doživjela prve izvedbe. Za svoj rad nagrađen je 1976. godine Spomen-diplomom Muzičke akademije u Sarajevu.[1][3]
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- 1 2 Kovačević, Krešimir (1971). Muzička enciklopedija. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža.
- ↑ "History | Muzička akademija Univerziteta u Sarajevu". mas.unsa.ba. Pristupljeno 11. 3. 2025.
- ↑ "ANTOLEK, Vladimir - Hrvatski biografski leksikon". hbl.lzmk.hr. Pristupljeno 11. 3. 2025.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]Ovaj odlomak potrebno je proširiti. Možete pomoći dodavanjem sadržaja. |