Dagobert I.
| Dagobert I. | |
|---|---|
 Dagobert I., ilustracija iz 14. stoljeća | |
| kralj Franačke | |
| Vladavina | 629. – 639. |
| Prethodnik | Klotar II. |
| Nasljednik | ispražnjeno (do 673.) |
| kralj Austrazije | |
| Vladavina | 623. – 634. |
| Prethodnik | Klotar II. |
| Nasljednik | Sigibert III. |
| kralj Neustrije i Burgundije | |
| Vladavina | 629. – 639. |
| Prethodnik | Klotar II. |
| Nasljednik | Klodvig II. |
| Supruga | Gormatrude Nantilda Wulfegunda Berhilda Ragnetruda (priležnica) |
| Djeca | Sigibert III. Klodvig II. |
| Dinastija | Merovinzi |
| Otac | Klotar II. |
| Majka | Haldetruda |
| Rođenje | 605. |
| Smrt | 19. siječnja 639. Saint-Denis |
| Vjera | kršćanin |
Dagobert I. (?, 605. – Saint-Denis, 19. siječnja 639.), kralj Austrazije (623. – 629.) te kralj čitave Franačke od 629. do smrti, iz dinastije Merovinga. Ponovno je uspostavio jedinstvo države sa središtem u Parizu, učvrstio kraljevsku vlast te razvio trgovinu i obrt.[1] Njegova vladavina označava vrhunac merovinške moći.[2] Bio je posljednji franački kralj iz dinastije Merovinga koji je vršio stvarnu kraljevsku vlast nad ujedinjenim franačkim kraljevstvom.[3]
Bio je najstariji sin franačkog kralja Klotara II. i Haldetrudu te unuk zloglasne regentice Fredegunde. Još za očeva života vladao je Austrazijom (od 623.), uz pomoć majordoma Pipina Starijeg († oko 640.), koji je po ženskoj lozi bio predak Karolinga te biskupa Arnulfa od Metza († oko 645.). Nasljedio je oca poslije njegove smrti 629. godine kao kralj čitave Franačke. Ovo nasljeđivanje titule kralja svih Franaka je bilo prvo uspješno, bez građanskog rata u posljednjih 148 godina, to jest od vremena Klodviga I. (509. – 511.). Dagobert je, unatoč tome, dozvolio svom bratu Haribertu II. († 632.) da iste godine zavlada kao kralj Akvitanije.
Nakon što je stekao naslov kralja svih Franaka i ujedinio franačku državu, premjestio je prijestolnicu iz Metza u Pariz, koji se nalazio na središnjem položaju i omogućavao mu lakše vladanje nad državom. Stabilnost države osigurao je savezništvom s bizantskim carom Heraklijom (610. – 641.) u borbi protiv Slavena i Avara, koji su ugrožavali istočne granice franačke države.[4] Jednako tako, porazio je Gaskonce i Bretonce na zapadnim granicama države.[5] Godine 631. poslao je vojsku na područje današnje Španjolske kako bi pomogao vizigotskom uzurpatoru Svintili. Iste godine pokrenuo je, zajedno sa saveznicima Langobardima i Alemanima, vojnu kampanju protiv Slavena kojima je vladao kralj Samo, a koji su pljačkali franačke teritorije. Doživio je težak poraz, nakon čega su Slaveni nastavili pljačkati još dublje unutar franačkog teritorija.
Godine 632. umro je njegov brat Haribert II., a nakon tajanstvenog atentata na njegova maloljetnog sina Hilperika, Dagobert I. je preuzeo upravu i nad Aktivanijom (632.) i time u potpunosti ujedinio čitavu državu.[6] Međutim, poraz u ratu i nezadovoljstvo austrazijskog plemstva zbog premještanja prijestolnice iz Metza u Pariz, počeli su ugrožavati stabilnost njegove vladavine te je naposljetku bio prisiljen podijeliti države između dvojice maloljetnih sinova, Sigiberta i Klodviga. Već 634. godine imenovao je Sigiberta III. kraljem u Austraziji, dok je Klodvig II. trebao naslijediti oca u Neustriji.
Poslije njegove smrti plemićima se svidjela ideja o upravljanju državom tako da je stečen običaj kralja djeteta koji vlada do svoje 20 ili 25 godine kada je ubijen kako stvarnu vlast nikad ne bi preuzeo. Stvarnu vlast u franačkim državama stekli su majordomi. Prvi sljedeći kralj ujedinjene Franačke države je Klotar III. unuk Dagoberta I.
Godine 626. Klotar II. je prisilio sina da se oženi s Gomatrudeom, sestrom Sichilde, koja je bila majka Dagobertova polubrata Hariberta. Par nije imao djece.
Nakon što se 630. godine rastavio od Gomatrude, oženio se Nantildom, saskom sluškinjom iz svoje pratnje i s njom dobio sina Klodviga, kasnijeg kralja Neustrije i Burgundije.
Nešto ranije dobio je sina Sigiberta s priležnicom Ragnetrudeom. On je naslijedio oca u Austraziji.
