Konotacija
Konotacija (iz latinskog jezika con-, „sa-“, „zajedno-“, i notatio, „napomena“) je izraz s nizom značenja. Posebno se koristi na području logike i jezikoslovlja.
Na području logike "konotacija" opisuje sadržaj riječi. Prema rječnicima konotacija je misaona radnja, ukupnost asocijacija koje povezuju riječ i njezino značenje, odnosno dodavanje denotaciji.
Konotacija je opće razumljivo kulturno ili emocionalno značenje koje bilo koja riječ ili izraz nosi, uz svoje izravno ili doslovno značenje, koje je njena denotacija.
Konotacija se često opisuje kao pozitivna ili negativna, s obzirom na njezinu ugodnu ili neugodnu emocionalnu povezanost.[1] Na primjer, tvrdoglava osoba može se opisati kao „čvrsta u svojim uvjerenjima” ili „tvrdoglavа kao magarac”; iako imaju isto doslovno značenje („tvrdoglav”), izraz „čvrst u svojim uvjerenjima” konotira divljenje prema snazi nečije volje (pozitivna konotacija), dok izraz „tvrdoglav kao magarac” konotira frustraciju u ophođenju s tom osobom (negativna konotacija).
Konotacija se grana u mješavinu različitih značenja. Ta mogu uključivati kontrast riječi ili izraza s njenim primarnim, doslovnim značenjem (poznatim kao denotacija), s onim što ta riječ ili izraz specifično označava. Konotacija se u biti odnosi na to kako bilo što može biti povezano s riječju ili izrazom; na primjer, implicirana vrijednost, prosudba ili osjećaji.[2]
- ↑ Peter A. White. 27. ožujka 2017. Feelings and JEA Sequences. Psychological Metaphysics. Routledge. str. 315. ISBN 978-1315473550
- ↑ Connotation and Denotation (PDF). California State University, Northridge. str. 1–8
