Prijeđi na sadržaj

Transplantacija srca

Izvor: Wikipedija
Transplantacija srca
Smještaj srca darivatelja u ortotopskom postupku. Stražnji dio lijeve pretklijetke i velike arterije preostale su od starog srca primatelja.
SpecijalizacijaKardiotorakalna kirurgija[1]
KomplikacijeOdbacivanje, infekcija, vaskulopatija transplantata[2]
VrsteOrtotopska (običan položaj)
Heterotopska (vanredan položaj)[1][3]
UzrociKrajnje zatajenje srca[1]
PrognozaPoboljšanje kvalitete i produljenje vijeka života[2]
  • Jednogodišnje preživljenje > 90 %
  • Petogodišnje preživljenje 75 %
Učestalost5000 godišnje[4]
Srce darivatelja poslije polaganja u tijelo primatelja ortotopskim postupkom.

Transplantacija srca veliki je kirurški zahvat kojim se iz osobe (primatelja) uklanja teško bolesno srce i zamjenjuje ga se zdravim srcem druge osobe (darivatelja).[1] Izvodi se kada, unatoč drugim tretmanima, srce ne uspijeva učinkovito pumpati krv, kao što je slučaj s terminalnim zatajenjem srca ili teškom koronarnom arterijskom bolešću.[1] Općenito je to opcija za mlade osobe s teškim nepovratnim zatajenjem srca koje imaju očekivani životni vijek kraći od 6 mjeseci.[2]

Nešto više od polovice primatelja ima neishemijsku kardiomiopatiju, trećina ima koronarnu bolest srca, a ostatak čine bolesti srčanih zalistaka, kongenitalne bolesti srca i ponovne transplantacije.[1] Kada se izvodi zbog zatajenja srca, primatelji općenito imaju drastično ograničenje tjelesne aktivnosti dok su na optimalnom liječenju, te su podvrgnuti drugim odgovarajućim postupcima kao što je srčana resinkronizacijska terapija i imaju implantabilni kardioverter defibrilator.[1] Postoje sustavi bodovanja pomoću kojih se određuje prikladnost primatelja.[5] Darivatelji su uglavnom umrli zbog prekida funkcija moždanog debla (darivatelji kucajućeg srca), iako nekoliko centara ima programe koji koriste srca darivatelja čija je smrt utvrđena cirkulatornim putem (darivatelji nekucajućeg srca).[1]

Nije sigurno izvesti transplantaciju srca ako postoji visok plućni vaskularni otpor ili aktivni rak.[2] Drugi razlozi za neizvođenje operacije uključuju aktivnu infekciju, teško zatajenje bubrega ili jetre, nedavnu plućnu emboliju, tešku bolest pluća ili dijabetes s komplikacijama.[1] Prisutnost druge ozbiljne bolesti s lošim ishodom, nedavni moždani udar, zlouporaba droga i alkohola ili pretilost također mogu povećati rizike.[2] U nekim centrima operacija se izvodi samo kod osoba mlađih od 60 godina.[2] Komplikacije uključuju odbacivanje i vaskulopatiju transplantata.[2] Potreba za imunosupresijom može povećati rizik za infekciju, posebno u prvoj godini nakon operacije.[1] Drugi problemi koji se mogu pojaviti uključuju visoki krvni tlak, visoki kolesterol i rak, posebno rak kože.[2] Bolji rezultati se postižu ako se srce donora smjesti unutar 4 sata od uzimanja i ako je primatelj mlađi.[1]

Transplantacija srca se većinom izvodi sama, ali je se može kombinirati s transplantacijom pluća, jetre ili bubrega.[1] Darivatelj se u potpunosti heparinizira prije nego što se srce izvadi i stavi u hladnu fiziološku otopinu u izoliranu kutiju za transport organa.[1] Češća je bikavalna tehnika, vrsta ortotopskog postupka gdje se srce darivatelja postavlja na isto mjesto kao i prethodno srce osobe.[1][3] To uključuje spajanje lijeve pretklijetke darivatelja sa preostalim zidom pretklijetke primatelja, a zatim modeliranje plućne arterije i aorte, prije otpuštanja stezaljke kako bi se dovršili preostali spojevi.[1] Heterotopski postupak, kojim se primateljevo srce ostavlja na mjestu dok se darivateljevo srce spaja s njegove desne strane, može se izvesti kako bi se pomoglo funkciji lijeve klijetke.[3] Transplantacija srca može poboljšati kvalitetu i vijek života, posebno kod mlađih primatelja.[2][6] Budući da je srce darivatelja izgubilo živčanu opskrbu, neke od njegovih funkcija su drugačije.[2] Novo srce kuca brže i gubi normalne varijacije krvnog tlaka tijekom dana.[2]

Od prve transplantacije srca 1967. godine, koju je izveo južnoafrički kardiokirurg Christiaan Barnard, sve do 2020. godine izvedeno je više od 120 000 transplantacija srca.[1] Više od 5000 transplantacija srca se obavi svake godine diljem svijeta.[4] Više od polovice se obavlja u SAD-u.[7] Očekivano preživljenje nakon operacije u razdoblju od jedne godine veće je od 90 %, a nakon pet godina 75 %.[2] Kod transplantacija provedenih između 1992. i 2001. godine, najveći rizik za smrt bio je u prvoj godini nakon postupka, a prosječno preživljenje je 11 godina.[1] Ako se transplantacija srca kasnije ponovi, rizik za smrt je veći.[1] Darivanje organa ograničilo je broj provedenih postupaka u svim dijelovima svijeta.[1]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 Page, Aravinda; Abu-Omar, Abu. 2020. 70. Heart transplantation. Raja, Shahzad G. (ur.). Cardiac Surgery: A Complete Guide (engleski). Springer. Switzerland. str. 639–644. ISBN 978-3-030-24176-6. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. studenoga 2023. Pristupljeno 12. studenoga 2023.
  2. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 Bunce, Nicholas H.; Ray, Robin; Patel, Hitesh. 2020. 30. Cardiology. Feather, Adam; Randall, David; Waterhouse, Mona (ur.). Kumar and Clark's Clinical Medicine (engleski). 10th izdanje. Elsevier. str. 1076. ISBN 978-0-7020-7870-5. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. veljače 2022. Pristupljeno 15. veljače 2022.
  3. 1 2 3 Arora, Sonali; Attawar, Sandeep. 3. listopada 2021. Current Status of Cardiac Transplantation in the 21st Century. Indian Journal of Clinical Cardiology: 263246362110452. doi:10.1177/26324636211045223. ISSN 2632-4636. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. veljače 2022. Pristupljeno 16. veljače 2022.
  4. 1 2 Sai Kiran Bhagra; Stephen Pettit; Jayan Parameshwar. 2019. Cardiac transplantation: indications, eligibility and current outcomes. Heart. British Medical Journal. str. 252–260. doi:10.1136/heartjnl-2018-313103. PMID 30209127. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. siječnja 2022. Pristupljeno 25. siječnja 2022.
  5. ↑ Mantha, Aditya; Lee, Ramon O.; Wolfson, Aaron M. 1. veljače 2022. Patient selection for heart transplant: balancing risk. Current Opinion in Organ Transplantation. 27 (1): 36–44. doi:10.1097/MOT.0000000000000943. ISSN 1531-7013. PMID 34939963. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. veljače 2022. Pristupljeno 14. veljače 2022.
  6. ↑ Burch M.; Aurora P. 2004. Current status of paediatric heart, lung, and heart-lung transplantation. Archives of Disease in Childhood. 89 (4): 386–89.