OPEC
| Organizacija zemalja izvoznica nafte | ||||
|---|---|---|---|---|
|
||||
 Članice OPEC-a i OPEC+
|
||||
| Glavno sjedište | Beč, Austrija |
|||
| Službeni jezik | Engleski jezik | |||
| Broj zemalja članica | 12 OPEC članica 10 OPEC+ članica 6 zemalja posmatrača |
|||
| Lideri | ||||
• Generalni sekretar |
Haitham el-Ghais | |||
| Zakonodavstvo | ||||
| Datum osnivanja | September 1960 | |||
| Veb-sajt | opec.org | |||
Organizacija zemalja izvoznica nafte (engleski Organization of the Petroleum Exporting Countries (OPEC)) je kartel koji omogućava saradnju vodećih zemalja koje proizvode naftu i ovise o nafti kako bi zajednički uticale na globalno tržište nafte i maksimizirale profit. Osnovana je 14. septembra 1960. u Bagdadu od strane prvih pet članica koje su Iran, Irak, Kuvajt, Saudijska Arabija i Venecuela. Organizacija, koja se trenutno sastoji od 12 zemalja članica, čini oko 30% svjetske proizvodnje nafte.[1] Izvještaj iz 2022. dalje navodi da su zemlje članice OPEC-a odgovorne za otprilike 38% toga.[2] Osim toga, procjenjuje se da se 79,5% svjetskih dokazanih rezervi nafte nalazi u zemljama OPEC-a, a samo na Bliskom istoku otpada 67,2% ukupnih rezervi OPEC-a.[3][4]
Glavni cilj Organizacije prema njenom Statutu jest koordinacija i ujednačenje naftne politike zemalja članica i ustanovljavanje najboljih načina da se očuvaju njihovi interesi, pojedinačni i kolektivni; smišljanje načina i sredstava za stabilizaciju cijena na međunarodnim naftnim tržištima s ciljem uklanjanja štetnih i nepotrebnih fluktuacija cijena; stalnu brigu o interesima zemalja proizvođača i nužnost osiguranja stalnog prihoda zemalja proizvođača, te efikasno, ekonomično i stalno snabdijevanje naftom zemalja potrošača, te pravični povrat uloženog kapitala onima koji ulažu u naftnu industriju.[5]
U nizu koraka 1960-ih i 1970-ih, OPEC je restrukturirao globalni sistem proizvodnje nafte u korist država koje proizvode naftu i udaljio se od oligopola dominantnih anglo-američkih naftnih kompanija ("Sedam sestara").[6] Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, ograničenja u proizvodnji nafte dovela su do dramatičnog rasta cijena nafte s dugotrajnim i dalekosežnim posljedicama po globalnu ekonomiju. Od 1980-ih, OPEC je imao ograničen uticaj na svjetsku opskrbu naftom i stabilnost cijena nafte, budući da članice često varaju u svojim obavezama jedna prema drugoj, a kako obaveze članica odražavaju ono što bi radile čak i u odsustvu OPEC-a.[7] Međutim, od 2020, zemlje OPEC-a, zajedno s učesnicima koji nisu iz OPEC-a, pomagale su u stabilizaciji tržišta nafte nakon što je pandemija COVID-a 19 rezultirala kolapsom potražnje za naftom. Ovo je omogućilo naftnim tržištima da ostanu stabilna u odnosu na druga tržišta energije koja su doživjela neviđenu volatilnost.[8]
Od godine 1965. sjedište joj se nalazi u Beču.
Formiranje OPEC-a označilo je prekretnicu ka nacionalnom suverenitetu nad prirodnim resursima. Odluke OPEC-a su igrale istaknutu ulogu na globalnom tržištu nafte iu međunarodnim odnosima. Ekonomisti su OPEC okarakterizirali kao školski primjer kartela[9] (grupe čiji članovi sarađuju na smanjenju tržišne konkurencije), ali one čije konsultacije mogu biti zaštićene doktrinom državnog imuniteta prema međunarodnom pravu.[10]
Trenutne članice OPEC-a su Alžir, Ekvatorska Gvineja, Gabon, Iran, Irak, Kuvajt, Libija, Nigerija, Republika Kongo, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Venecuela. U međuvremenu, Angola, Ekvador, Indonezija i Katar su bivše članice OPEC-a.[11] Veća grupa pod nazivom OPEC+, koja se sastoji od članica OPEC-a i drugih zemalja proizvođača nafte, formirana je krajem 2016. kako bi ostvarila veću kontrolu na globalnom tržištu sirove nafte.[12] Kanada, Egipat, Norveška i Oman su države posmatrači. Ujedinjeni Arapski Emirati su 28. aprila 2026, objavili svoju namjeru da napuste OPEC 1. maja 2026. [13]
Historija
[uredi | uredi izvor].JPG)
Formiran 1960-ih prevashodno da bi proizvođači nafte stekli bolju poziciju u odnosu na velike naftne kompanije, koje su uglavnom bile američke, britanske ili nizozemske. U početku su se članice zalagale za preraspodjelu profita od nafte između naftnih kompanija i zemalja proizvođača, međutim početkom 1970-ih OPEC je pokazao svoju snagu.
Arapsko - Izraelski konflikt je doveo do toga da OPEC preraste iz jednog vida kartela u oblik organizacije sa političkom snagom. Nakon Šestodnevnog rata 1967, arapske članice OPECa su se izdvojile formirajući Organizaciju arapskih zemalja izvoznica nafte, s ciljem da izvrše pritisak na zapadne zemlje koje su pružale podršku Izraelu. Egipat i Sirija, koje nisu proizvođači nafte, pridružili su se također organizaciji da bi joj pomogle artikulirati političke ciljeve.
Jom Kippurski rat 1973. još je više ujedinio arapske zemlje, i doveo do toga da arapske zemlje proizvođači nafte uvedu embargo Sjedinjenim Državama, zemljama zapadne Evrope i Japanu. To je dovelo do velikog udara na ekonomski rast tih zemalja i čitavog svijeta uopće, pošto je energija odjednom postala skupa, što je poznato i kao naftna kriza 1970-ih
Poslovanje
[uredi | uredi izvor]Procjenjuje se da se na području zemalja članica OPEC-a nalazi oko dvije trećine svjetskih zaliha nafte, a one trenutno pokrivaju oko 40% svjetskog tržišta nafte. Zahvaljujući snazi same organizacije zemlje članice dobijaju svake godine sve više novca za naftu koju izvoze. Godine 2004. prihod zemalja OPEC-a od izvoza je iznosio 338 milijardi $, što je veliko povečanje ako se usporedi s 1972. i prihodom od 23 milijarde $, odnosno 140 milijardi $ za godinu 1977.
Članstvo
[uredi | uredi izvor]Trenutne zemlje članice
[uredi | uredi izvor]Od januara 2024. OPEC ima 12 zemalja članica: pet na Bliskom istoku (Zapadna Azija), šest u Africi i jednu u Južnoj Americi.[14] Prema američkoj Upravi za energetske informacije (EIA), kombinovana stopa proizvodnje nafte OPEC-a (uključujući gasni kondenzat) predstavljala je 44% ukupne svjetske proizvodnje u 2016,[15] a OPEC je činio 81,5% svjetskih "dokazanih" rezervi nafte. Kasniji izvještaji iz 2022. pokazuju da su zemlje članice OPEC-a tada bile odgovorne za oko 38% ukupne svjetske proizvodnje sirove nafte.[2] Također se procjenjuje da ove zemlje drže 79,5% dokazanih svjetskih rezervi nafte, a samo na Bliskom istoku otpada 67,2% rezervi OPEC-a.[3][4]
Odobrenje nove zemlje članice zahtijeva saglasnost tri četvrtine postojećih članica OPEC-a, uključujući svih pet osnivača.[16] U oktobru 2015. Sudan je formalno podnio zahtjev za pridruživanje,[17] ali još nije član.
| Država | Regija | Član od[18][19] | Populacija (2022)[20][21] |
Površina (km2)[22][23] |
Proizvodnja nafte (barela/danu, 2022) [A][25] |
Dokazane rezerve (barela/danu, 2022)[A][23][26] |
|---|---|---|---|---|---|---|
 Alžir |
Sjeverna Afrika | Od 1969. | 44,903,220 | 2,381,740 | 1,183,096 | 12,200,000,000 |
 Kongo |
Srednja Afrika | Od 2018.[27] | 5,970,000 | 342,000 | 261,986 | 1,810,000,000 |
 Ekvatorijalna Gvineja |
Srednja Afrika | Od 2017. | 1,674,910 | 28,050 | 88,126 | 1,100,000,000 |
 Gabon |
Srednja Afrika |
|
2,388,990 | 267,667 | 204,273 | 2,000,000,000 |
 Iran |
Bliski istok | Since 1960[B] | 88,550,570 | 1,648,000 | 3,623,455 | 208,600,000,000 |
 Irak |
Bliski istok | Od 1960.[B] | 44,496,120 | 437,072 | 4,341,410 | 145,020,000,000 |
 Kuvajt |
Bliski istok | Since 1960[B] | 4,268,870 | 17,820 | 2,709,958 | 101,500,000,000 |
 Libija |
Sjeverna Afrika | Since 1962 | 6,812,340 | 1,759,540 | 1,225,430 | 48,360,000,000 |
 Nigerija |
Zapadna Afrika | Since 1971 | 218,541,210 | 923,768 | 1,441,674 | 36,970,000,000 |
 Saudijska Arabija |
Bliski istok | Od 1960.[B] | 36,408,820 | 2,149,690 | 9,733,479 | 267,190,000,000 |
 UAE |
Bliski istok | Od 1967.[C] | 9,441,130 | 83,600 | 3,393,506 | 113,000,000,000 |
 Venecuela |
Južna Amerika | Od 1960.[B] | 28,301,700 | 916,445 | 750,506 | 303,220,000,000 |
| OPEC ukupno | 491,757,880 | 10,955,392 | 28,956,906 | 1,240,970,000,000 | ||
| Svijet ukupno | 7,951,150,000 | 510,072,000 | 81,803,545 | 1,564,441,000,000 | ||
| Učešće OPEC-a | 6.18% | 2.14% | 35.39% | 79% | ||
OPEC+
[uredi | uredi izvor]Određeni broj zemalja koje nisu članice OPEC-a također učestvuju u inicijativama organizacije kao što su dobrovoljno smanjenje isporuke kako bi se dodatno povezivali ciljevi politike između OPEC-a i članica koje nisu članice OPEC-a.[12] Ova labava grupacija zemalja, poznata kao OPEC+, uključuje Azerbejdžan, Bahrein, Brunej, Brazil, Kazahstan, Maleziju, Meksiko, Oman, Rusiju, Južni Sudan i Sudan.[28][29]
Saradnja između zemalja članica OPEC+ dovela je do uspostavljanja Deklaracije o saradnji (DoC) 2017, koja je kasnije višestruko proširena zbog svog izuzetnog uspjeha. DoC služi kao okvir za saradnju i koordinaciju između OPEC-a i zemalja koje nisu članice OPEC-a. Pored toga, članice OPEC+ učestvuju u daljim naporima saradnje kroz Povelju o saradnji (CoC), koja pruža platformu za dugoročnu saradnju. CoC olakšava dijalog i razmjenu mišljenja o uvjetima na globalnom tržištu nafte i energije, sa sveobuhvatnim ciljem osiguravanja sigurne opskrbe energijom i podsticanja trajne stabilnosti koja koristi proizvođačima, potrošačima, investitorima i globalnoj ekonomiji.[30]
Posmatrači
[uredi | uredi izvor]Od 1980-ih, predstavnici Kanade, Egipta, Meksika, Norveške, Omana, Rusije i drugih zemalja izvoznica nafte prisustvovali su mnogim sastancima OPEC-a kao posmatrači. Ovaj aranžman služi kao neformalni mehanizam za koordinaciju politika.[31]
Bilješke
[uredi | uredi izvor]- 1 2 One petroleum barrel (bbl) is approximately 42 U.S. gallons, or 159 liters, or 0.159 m3, varying slightly with temperature. To put the production numbers in context, a supertanker typically holds 2,000,000 barrels (320,000 m3),[24] and the world's current production rate would take approximately 56 years to exhaust the world's current proven reserves.
- 1 2 3 4 5 The five founding members attended the first OPEC conference in September 1960.
- ↑ The UAE was founded in December 1971. Its OPEC membership originated with the Emirate of Abu Dhabi.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ "Opec: What is it and what is happening to oil prices?". BBC News (jezik: engleski). 3. 5. 2022.
- 1 2 "Where our oil comes from - U.S. Energy Information Administration (EIA)". www.eia.gov. Pristupljeno 26. 3. 2024.
- 1 2 Organization of the Petroleum Exporting Countries. (2023). OPEC Annual Statistical Bulletin (58th ed.), 90 pages. Retrieved from https://asb.opec.org/. ISSN: 0475-0608. (See pages 7 and 22).
- 1 2 "OPEC Share of World Crude Oil Reserves".
- ↑ "Our Mission". OPEC. Pristupljeno 16. 2. 2013.
- ↑ Colgan 2021, The Rise of OPEC, pp. 59–93.
- ↑ Colgan, Jeff D. (2021). "The Stagnation of OPEC". Partial Hegemony: Oil Politics and International Order. Oxford University Press. str. 94–118. doi:10.1093/oso/9780197546376.001.0001. ISBN 978-0-19-754637-6.
- ↑ Stevens, Pippa (9. 4. 2020). "OPEC and allies agree to historic 10 million barrel per day production cut". CNBC.
- ↑
LeClair, Mark S. (8. 7. 2016) [2000]. "The History and Evlauation of Significant commodity Cartels". International Commodity Markets and the Role of Cartels (reprint izd.). Abingdon: Routledge. str. 81. ISBN 978-1-315-50088-1. Pristupljeno 11. 6. 2023.
OPEC, najozloglašeniji od modernih kartela, efikasno je funkcionisao samo trinaest godina.
- ↑
Terhechte, Jörg Philipp (1. 12. 2009). "Applying European Competition Law to International Organizations: The Case of OPEC". u Herrmann, Christoph; Terhechte, Jörg Philipp (ured.). European Yearbook of International Economic Law 2010. Heidelberg: Springer Science & Business Media. str. 195. ISBN 978-3-540-78883-6. Pristupljeno 11. 6. 2023.
[...] na pitanje da li su aktivnosti OPEC-a, aktivnosti njegovih država članica i preduzeća u državnom vlasništvu zaštićene principom državnog imuniteta, treba odgovoriti u skladu s preduvjetima koje postavlja Konvencija UN-a kao izraz zajedničkih principa međunarodnog prava . [...] ključno pitanje [...] u smislu međunarodnog prava je: 'Da li se OPEC bavi komercijalnim aktivnostima ili ne?'
- ↑ "OPEC: Member Countries". opec.org. Pristupljeno 22. 4. 2020.
- 1 2 Cohen, Ariel. "OPEC Is Dead, Long Live OPEC+". Forbes. Arhivirano s originala, 2. 8. 2019. Pristupljeno 2. 8. 2019.
Dogovor predstavlja najnoviji uspješan politički napor superkartela od 24 članice, neformalno nazvanog 'Bečka grupa' ili 'OPEC+', da stavi svoj palac na ljestvicu globalnih naftnih tržišta. I to je zaista ogroman palac. [...] 14 članica OPEC-a kontrolišu 35% globalnih zaliha nafte i 82% dokazanih rezervi. Uz dodatak 10 zemalja koje nisu članice OPEC-a, među kojima su Rusija, Meksiko i Kazahstan, ti udjeli se povećavaju na 55%, odnosno 90%. Ovo daje OPEC+ nivo uticaja na svjetsku ekonomiju kakav do sada nije viđen.
- ↑ "UAE to Leave OPEC and OPEC+ Next Month to Pursue New Strategy". Bloomberg. 28 April 2026.
- ↑ OPEC, Organization of the Petroleum Exporting Countries. "Member Countries".
- ↑ "Production of Crude Oil including Lease Condensate 2016" (CVS download). US Energy Information Administration. Arhivirano s originala, 27. 4. 2017. Pristupljeno 28. 5. 2017.
- ↑ "Statute" (PDF). OPEC. 2012. Arhivirano (PDF) s originala, 21. 10. 2014. Pristupljeno 12. 12. 2014.
- ↑ "Sudan awaiting decision on its OPEC membership application: minister". Sudan Tribune. 22. 10. 2015. Arhivirano s originala, 20. 11. 2015. Pristupljeno 19. 11. 2015.
- ↑ "Member Countries". OPEC. Arhivirano s originala, 7. 1. 2020. Pristupljeno 7. 1. 2020.
- ↑ "OPEC 172nd Meeting concludes" (Press release). OPEC. 11. 3. 2019. Arhivirano s originala, 27. 5. 2017. Pristupljeno 26. 5. 2017.
- ↑ "World Bank Open Data". World Bank Open Data. Pristupljeno 17. 4. 2024.
- ↑ "Population 2022" (PDF).
- ↑ "Field Listing: Area". The World Factbook. Central Intelligence Agency. Arhivirano s originala, 31. 1. 2014. Pristupljeno 4. 1. 2009.
- 1 2 Organization of the Petroleum Exporting Countries. (2023). OPEC Annual Statistical Bulletin (58th ed.). Retrieved April 17, 2024, from https://www.opec.org
- ↑ Hayler, William B.; Keever, John M. (2003). American Merchant Seaman's Manual. Cornell Maritime Press. str. 14.3. ISBN 978-0-87033-549-5.
- ↑ "International - U.S. Energy Information Administration (EIA)". www.eia.gov. Pristupljeno 17. 4. 2024.
- ↑ OPEC, Organization of the Petroleum Exporting Countries. "OPEC Share of World Crude Oil Reserves". www.opec.org. Pristupljeno 16. 4. 2024.
- ↑ "Congo Republic becomes OPEC oil cartel's newest member". U.K. (editorial). Reuters. Arhivirano s originala, 22. 6. 2018. Pristupljeno 22. 6. 2018.
- ↑ Prashanth Perumal J. (5. 6. 2022). "Opec Plus The cartel and its allies that keep oil on the boil". The Hindu.
- ↑ "OPEC: OPEC makes history in Vienna". opec.org. Arhivirano s originala, 2. 8. 2019. Pristupljeno 2. 8. 2019.
- ↑ Organization of the Petroleum Exporting Countries, OPEC. "Declaration of Cooperation". www.opec.org. Pristupljeno 1. 4. 2014.
- ↑ "OPEC: Fifty Years Regulating Oil Market Roller Coaster". Inter Press Service. 14. 9. 2010. Arhivirano s originala, 24. 12. 2015. Pristupljeno 23. 12. 2015.
Dodatna literatura
[uredi | uredi izvor]- Ansari, Dawud. (2017) "OPEC, Saudi Arabia, and the shale revolution: Insights from equilibrium modelling and oil politics." Energy Policy 111 (2017): 166–178. online
- Claes, Dag Harald, and Giuliano Garavini eds. (2019) Handbook of OPEC and the Global Energy Order: Past, Present and Future Challenges (Routledge 2019) excerpt
- Colgan, Jeff D. (2014) "The emperor has no clothes: The limits of OPEC in the global oil market." International Organization 68.3 (2014): 599–632. online
- Dudley, Bob. (2019) "BP energy outlook." Report–BP Energy Economics–London: UK 9 (2019) online Arhivirano 15. 9. 2024. na Wayback Machine.
- Economou, Andreas, and Bassam Fattouh. (2021) "OPEC at 60: the world with and without OPEC." OPEC Energy Review 45.1 (2021): 3-28. online, a historical perspective from 1990 to 2018.
- Evans, John (1986). OPEC, Its Member States and the World Energy Market. ISBN 978-0-8103-2148-9.
- Fesharaki, Fereidun (1983). OPEC, the Gulf, and the World Petroleum Market: A Study in Government Policy and Downstream Operations. ISBN 978-0-367-28193-9.
- Garavini, Giuliano. (2019). The Rise and Fall of OPEC in the Twentieth Century. Oxford University Press.
- Gately, Dermot. (1984) "A ten-year retrospective: OPEC and the world oil market." Journal of Economic Literature 22.3 (1984): 1100–1114. summary of scholarly literature online Arhivirano 17. 4. 2023. na Wayback Machine
- Licklider, Roy (1988). "The Power of Oil: The Arab Oil Weapon and the Netherlands, the United Kingdom, Canada, Japan, and the United States" (PDF). International Studies Quarterly. 32 (2): 205–226. doi:10.2307/2600627. JSTOR 2600627. S2CID 155591645. Arhivirano s originala (PDF), 18. 2. 2020.
- Monbiot, George (26. 6. 2019). "Shell is not a green saviour. It's a planetary death machine". The Guardian. Pristupljeno 12. 3. 2023.
- Painter, David S (2014). "Oil and geopolitics: The oil crises of the 1970s and the cold war". Historical Social Research/Historische Sozialforschung. 186–208.
- Pickl, Matthias J. (2019) "The renewable energy strategies of oil majors–From oil to energy?." Energy Strategy Reviews 26 (2019): 100370. online
- Ratti, Ronald A., and Joaquin L. Vespignani. (2015) "OPEC and non-OPEC oil production and the global economy." Energy Economics 50 (2015): 364–378. online
- Skeet, Ian (1988). OPEC: Twenty-five Years of Prices and Politics. Cambridge UP. ISBN 978-0-521-40572-0 online
- Van de Graaf, Thijs. (2020) "Is OPEC dead? Oil exporters, the Paris agreement and the transition to a post-carbon world." in Beyond market assumptions: Oil price as a global institution (Springer, Cham, 2020) pp. 63–77. online
- Wight, David M. Oil Money: Middle East Petrodollars and the Transformation of US Empire, 1967-1988 (Cornell University Press, 20210 Website: rjissf.org online reviews
- Woolfson, Charles, and Matthias Beck. (2019) "Corporate social responsibility in the international oil industry." in Corporate social responsibility failures in the oil industry. (Routledge, 2019) pp. 1–14. online
- Yergin, Daniel (1991). The Prize: The Epic Quest for Oil, Money, and Power. ISBN 978-1-4391-1012-6 online
- Yergin, Daniel (2011). The quest : energy, security and the remaking of the modern world (2011) online
